Krenuo sam s jednostavnim ciljem: čitati redovitije i ne gubiti trag o tome što mi se svidjelo i zašto. Umjesto da zapisujem sve nasumično, odlučio sam složiti mali sustav koji povezuje bilješke, preporuke i fizičku (ili digitalnu) zbirku. Ovaj pristup mi je smanjio lutanje pri izboru sljedeće knjige.
Prvi korak bio je odabrati jedno mjesto za evidenciju, bez obzira čitam li papirnato, e-knjigu ili slušam audioknjigu. Odabrao sam tablicu ili bilježnicu s istim poljima: naslov, autor, format, datum početka i završetka te ocjena dojma. Time sam izbjegao situaciju da mi se podaci rasipaju po aplikacijama i porukama.
Zatim sam uveo kratku bilješku nakon svake čitateljske sesije, ali ograničio je na 3–5 rečenica. Fokusirao sam se na jednu ideju, jedan citat (po želji) i jedno pitanje koje mi je ostalo otvoreno. Takve bilješke kasnije su mi bile korisnije od dugih sažetaka koje nikad ne pročitam.
Kad bih završio knjigu, radio sam mini-osvrt u dva odlomka: što mi je donijela i kome bih je preporučio. Dodao sam i oznake poput "tempo", "tema" i "razina zahtjevnosti" da lakše uspoređujem knjige. Ovaj mali ritual zamijenio je potrebu za savršenom recenzijom i dao mi pregled vlastitog ukusa.
Za preporuke sam uveo pravilo tri izvora: jedan prijatelj ili klub, jedna stručna lista i jedan slučajni nalaz. Svaku preporuku sam stavio na listu čekanja s razlogom zašto me zanima, a ne samo naslovom. Kad dođe vrijeme za odabir, biram po trenutnom raspoloženju i vremenu koje imam, ne po osjećaju krivnje.
Kako bih povezao osobne bilješke s poviješću književnosti ukratko, dodao sam polje "kontekst". Tu upišem razdoblje, smjer ili usporedbu s nekim poznatim klasicima, bez potrebe da budem akademski precizan. Tako mi i najčitaniji klasici postanu pristupačniji jer ih vežem uz ono što već znam.
Za kućnu biblioteku sam primijenio jednostavnu organizaciju u tri zone: "za čitanje uskoro", "pročitano" i "referentno". Police sam grupirao po načinu korištenja, a ne strogo po abecedi, jer mi je tako brže pronaći ono što mi treba. Jednom mjesečno napravim kratko preslagivanje i uklonim knjige koje realno ne planiram zadržati.
Ako imam ilustrirane knjige i slikovnice, držim ih na nižoj polici i razdvajam po dobi i interesu, ne samo po serijalu. Za knjige za djecu i mlade vodim posebnu karticu s temama i upozorenjima tipa "osjetljive teme", da lakše biram pravu knjigu za pravi trenutak. Time se smanjuje kupnja duplikata i povećava šansa da se knjige stvarno čitaju.
Za suvremene domaće autore napravio sam mali projekt: svaka treća pročitana knjiga u mjesecu ide iz te skupine. U bilješkama posebno označim stil, dijaloge i teme koje se često pojavljuju, pa mi kasnije bude lakše sastaviti vlastitu listu favorita. Ovaj ritam mi je proširio izbor bez osjećaja da nešto "moram".
Kad je riječ o serijama, uvodim pravilo provjere nakon prve knjige: odlučujem nastavljam li odmah, kasnije ili nikad. U evidenciji dodam status serijala i kratku napomenu što očekujem od nastavka. Tako izbjegavam gomilanje započetih serija i jasnije vidim koje su mi zaista najbolje.
E-knjige i čitače koristim kad mi je važna prenosivost, a audioknjige za početnike uključujem na šetnjama ili kućanskim poslovima. U zapisu obavezno označim naratora i brzinu slušanja jer to često mijenja doživljaj. Na kraju mi nije važno koji je format "bolji", nego da mi svi formati ulaze u isti sustav i da čitanje ostane ugodno i održivo.